Raskidi partnerskih veza imaju svoj jezik, rituale i bezbroj savjeta na internetu. Prekid prijateljstva je drugačiji. Često nema posljednje poruke, velikog sukoba ni jasnog trenutka u kojem shvatimo da se odnos završio. Jednostavno, pozivi postaju rjeđi, poruke kraće, a planovi se sve češće odlažu.
O ovoj vrsti gubitka ljudi sve otvorenije govore na društvenim mrežama. Posebno su prepoznatljive priče o prijateljstvima koja su trajala godinama, ali nijesu preživjela preseljenje, brak, roditeljstvo ili promjenu životnih prioriteta.
U manjim sredinama taj prekid može biti dodatno komplikovan. Ljudi se i dalje sreću na istim mjestima, imaju zajedničke poznanike i prate jedni druge na mrežama, pa odnos nikada sasvim ne nestaje, ali više nije ono što je nekada bio.
Nije svako udaljavanje dokaz da je neko bio loš prijatelj. Ponekad se ljudi promijene, a ponekad shvate da je odnos opstajao uglavnom zahvaljujući zajedničkoj školi, poslu ili životnoj fazi.
Ipak, ostaje pitanje koje rijetko postavljamo naglas: moramo li svako prijateljstvo da sačuvamo zauvijek da bismo priznali da je bilo važno? I, kako da cijenimo pritaljestva koja su “samo” imala svoje poglavlja.
