Godinama su reklame, potom društvene mreže bile izlog novih kupovina. Slavni kao brend ambasadori u reklamama, influenserske preporuke, neotpakovani paketi i snimci garderobe stvarali su utisak da uvijek postoji još nešto što nam nedostaje. Sada se sve više pažnje posvećuje suprotnom pristupu: kupovini samo onoga što nam zaista treba.
Trendovi poznati kao no-buy i deinfluencing podstiču ljude da ograniče nepotrebne troškove, ponovo koriste ono što već imaju i otvoreno govore o proizvodima koji nijesu vrijedni novca. Ovaj pristup nije samo pitanje štednje već i reakcija na neprekidno reklamiranje.
Za ljude koji pokušavaju da pokriju stanarinu, račune i svakodnevne troškove, ideja da ne moraju da prate svaku novu kolekciju ili trend može biti oslobađajuća. Posebno kada se uzme u obzir koliko se često kupovina predstavlja kao nagrada, utjeha ili način da promijenimo raspoloženje.
Ipak, ni štednja ne mora postati novo takmičenje. Nije poenta da se osjećamo krivim zbog svake kupljene kafe ili komada odjeće.
Zanimljivo je da se na mrežama sada može pokazivati status i time što ne kupujemo: fotografijama iste garderobe, polovnih predmeta ili stvari koje koristimo godinama.
Ostaje da pratimo i vidimo kuda nas vodi promjena koja pitanje pomjera sa „Šta još treba da kupim?“ na „Zašto mislim da mi je ovo potrebno”?
