Ustani u pet, treniraj, čitaj deset stranica, popij dovoljno vode, vodi dnevnik, meditiraj i prije spavanja isplaniraj sjutrašnji dan. Društvene mreže pune su rutina koje obećavaju bolju verziju nas samih, ali se iza njih pojavljuje i jedno važno pitanje: kada je briga o sebi postala još jedan posao?
Samopoboljšanje može biti korisno, ali problem nastaje kada svaki slobodan trenutak počnemo da posmatramo kao propuštenu priliku za napredak. Čak i odmor dobija pravila: mora biti kvalitetan, svjestan i dovoljno koristan da bismo se nakon njega osjećali produktivnije.
Takav pritisak lako je prepoznati u svakodnevici. Poslije radnog dana, umjesto da jednostavno gledamo film ili odemo u šetnju, osjećamo krivicu jer nijesmo trenirali, učili strani jezik ili uradili nešto za svoju budućnost.
Posebno je problematično kada se na mrežama porede tuđe pažljivo uređene rutine sa našim običnim, neorganizovanim danima. Ne vidimo sve ono što je izostavljeno iz kadra.
Sada se suočavamo sa procesom suprotnog smjera da bismo razumjeli kako nam probleme neće riješiti još jedna jutarnja rutina i da treba da prihvatimo kako nijesmo projekat koji svakog dana mora da bude unaprijeđen.
Odmor ne mora da bude produktivan da bi bio vrijedan. Dokolica je vrijeme kada ustvari mislimo i stvaramo.
