Mate Mišo Kovač, legendarni hrvatski i jugoslovenski pjevač umro je u Splitu u 85 godini. Tokom karijere prodao je više od 20 milona ploča. Rođen je i odrastao u Šibeniku, u istoj ulici iz koje su ponikli i Arsen Dedić i Vice Vukov. Prvi nezavnični nastup imao je u jesen 1964. u zagrebačkoj Gradskoj kafani, a iste je godine potpisao ugovor s Jugotonom.
Status zvijezde donosi mu “Više se nećeš vratiti” iz 1969, pjesma tada mladog Đorđa Novkovića. Singl je prodan u gotovo 190.000 primjeraka i bio je druga najprodavanija Jugotonova ploča te godine. Saradnja s Novkovićem trajaće do smrti kompozitora 2007.
Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. s pjesmom “Proplakat će zora” postao je najpopularniji pjevač u Jugoslaviji. Iste je godine zamalo poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Zadra, a brkove, koji će mu postati zaštitni znak, pustio je kako bi prikrio ožiljak.
Slijedila su dvije decenije na tronu jugoslovenske estrade: “Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim”, “Ostala si uvijek ista”, “Ako me ostaviš”, “Sutra mi sude”, “Odavno više ne plačem zbog tebe”, “Ti si pjesma moje duše”. Pet puta je proglašen pjevačem godine, a 1989. i osobom godine u Jugoslaviji.
Devedesete su donijele najteže razdoblje u njegovom životu. Godine 1992. šesnaestogodišnji sin Edi smrtno je stradao u Zagrebu pod nerazjašnjenim okolnostima. Osim sina, u devedesetima je izgubio i mlađeg brata. Nakon nekoliko godina borbe s depresijom, Mišo je 1999. pokušao samoubistvo. Ipak, preživio je. Vratio se na scenu i 2012. dobio je Porin za životno djelo.
Ženio se tri puta: s Ljubicom Komadinom, Anitom Baturinom – bivšom Mis Jugoslavije, s kojom je dobio Edija i Ivanu, te s Lidijom Pintarić, s kojom je ostao do kraja života.
Publika ga je obožavala, postigao je na hrvatskoj sceni što niko nije ponovio – srebrne, zlatne i dijamantske tiraže i pjesme koje će ga nadživjeti.
