Saga o aferi „Telekom“, koja duže od dvije decenije opterećuje crnogorsku političku i pravosudnu scenu, dobila je novu epizodu. Nakon odluke Višeg i Vrhovnog suda da u ovom slučaju nema zastare za krivično djelo primanja mita, sudija za istragu Višeg suda u Podgorici pozive je za ovu sedmicu pozive za saslušanje ljude koje smatra ključnim akterima iz perioda privatizacije 2005. godine, među kojima je i bivši predsjednik i premijer Crne Gore, Milo Đukanović.
Kako je proces ponovo pokrenut?
Istraga o privatizaciji Telekoma Crne Gore, koja je bila u pravnom vakuumu nakon što je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) odbacilo krivičnu prijavu MANS-a pozivajući se na zastarjelost, ponovo je oživljena. Obrt je započeo odlukom krivičnog vanpretresnog vijeća Višeg suda da za krivično djelo primanja mita nije nastupila apsolutna zastara. Nakon toga, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Bojana Ćirović potpisala je zahtjev za sprovođenje dokaznih radnji, čime su otvorena vrata da na saslušanje budu pozvani Milo Đukanović, njegova sestra i advokatica Ana Đukanović, biznismen Veselin Barović, kao i bivši čelnici Telekoma Oleg Obradović i Damjan Hosta slovenački finansijski konsultant i broker.
Značajnu ulogu u reaktivaciji ovog slučaja ima potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica, koji je i predsjednik Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije. Koprivica je pokrenuo oštru medijsku kampanju ističući da predmet nije zastario, naglašavajući da su “otklonjene sve barijere za puno procesuiranje i utvrđivanje istine” te uputio javni izazov riječima: “Đukanoviću, ako ti basta, čekam te na sudu”.
Ovakav istup izvršne vlasti izazvao je oštru reakciju pravnog tima Mila i Ane Đukanović. Odbrana je optužila Koprivicu za vršenje nedostojnog i nezapamćenog uticaja na sud i tužilaštvo uz zloupotrebu državne funkcije. Najavili su i podnošenje krivične prijave protiv potpredsjednika Vlade zbog povrede prava ličnosti, ocjenjujući njegove medijske istupe kao politički motivisano kreiranje narativa i pritisak na pravosudne organe prije nego što je sud uopšte donio konačnu odluku.
Ključni argumenti odbrane: Pravosnažna presuda i ekonomska logika
Jedan od glavnih pravnih oslonaca odbrane jeste postojanje pravosnažne oslobađajuće presude kojom je Apelacioni sud u septembru 2025. godine oslobodio bivše čelnike Telekoma, Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića. Ta presuda se odnosila na ugovor sa londonskom firmom Rawleigh Trading (Roli), vrijedan 2,3 miliona eura, gdje ih je tužilaštvo teretilo za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, a sud je pravosnažno utvrdio da nema dokaza o šteti kompaniji. Na bazi toga, odbrana tvrdi da je proces pravno iscrpljen jer je kroz slučaj “Roli” dokazano da nema dokaza o neregularnosti u ovom poslu.
Nekadašnji rukovodilac Moneta Miodrag Ivanović ukazuo je nedavno u izjavi za Pobjedu na, kako ocjenjuje, logičku i ekonomsku neutemeljenost novih-starih optužbi za mito. Ivanović ističe da je ponuda Mađar Telekoma od 114 miliona eura bila znatno veća od konkurencije (za oko 15–16 miliona eura), te da samim tim nije ni postojala logička potreba za podmićivanjem kako bi se pobijedilo na tenderu.
Finansijski čvor: Sukob dvije logike oko doplate iz budžeta
Najveća ekonomsko-pravna kontroverza u aferi „Telekom“ krije se iza Vladine odluke iz 2005. godine da iz državnog budžeta isplati približno 2,8 miliona eura kao doplatu manjinskim akcionarima. Dok odbrana ovaj potez vidi kao pragmatičan menadžment rizika u specifičnom regionalnom kontekstu, optužba u njemu prepoznaje ključni dokaz zloupotrebe državnog novca.
Finansijska struktura je jasna: Mađar Telekom je za većinski paket države od 51% akcija platio 114 miliona eura. Međutim, za potpunu upravljačku kontrolu bila im je potrebna dvotrećinska većina na berzi (preko 66% akcija). Mađari su manjinskim akcionarima ponudili 2,20 eura po akciji, dok su građani i fondovi odbijali prodaju ispod 2,50 eura. Kako bi prekinula blokadu, Vlada je iz budžeta pokrila razliku od 30 centi po akciji (ukupno 2,8 miliona eura).
Ovaj potez dvije strane tumače potpuno suprotno.
Odbrana postavlja ključno pragmatično pitanje – ko bi uopšte rizikovao propast ugovora od 114 miliona eura za budžet i preko 50 miliona eura za građane zbog tvrdoglavog odbijanja da se plati srazmjerno mali trošak od 2,8 miliona eura?
Ivanović kroz izjave podsjeća i na širi kontekst: Dojče i Mađar Telekom su u isto vrijeme kupovali telekome po ostalim ex-YU državama (Hrvatska, Makedonija). Crna Gora je u tom regionalnom mozaiku bila ubjedljivo najmanje, infrastrukturno najslabije razvijeno tržište sa najmanjim profitom. Rizik da investitor jednostavno odustane od komplikovane berzanske procedure u Crnoj Gori i kapital preusmjeri na veća tržišta bio je ogroman. Doplata je bila nužan kompromis da se osigura posao: 114 miliona za državu i još preko 50 miliona eura svježeg stranog novca koji je otišao direktno građanima na berzi za njihove akcije.
MANS i Zaštitnica tvrde da je priča o odustajanju bila blef, jer je investitor previše želio zaokruživanje svog regionalnog monopola da bi pobjegao zbog 2,8 miliona eura. Prema njihovoj verziji, uskakanjem države Mađar Telekomu je nezakonito ušteđen novac na teret poreskih obveznika. Optužba sumnja da ova doplata nije bila strategija, već dio korupcionaškog dila — država je budžetskim novcem pojeftinila posao Mađarima, a oni su dio tog profita vratili pojedincima iz vlasti kroz lažne konsultantske ugovore (Sigma, Roli), preko kojih je, prema prvobitnoj tužbi američke Komisije za hartije od vrijednosti i berzu (SEC), prošlo 7,35 miliona eura navodnog mita.
Što stoji u američkim dokumentima
Adut odbrane leži i u činjenici da je SEC u kasnijoj fazi odustao od dokazivanja korupcije u Crnoj Gori, a nastavio da istražuje mađarske menadžere okrenuvši pažnju isključivo ka Sjevernoj Makedoniji. Za MANS ni to nije dovoljan argument. Oni smatraju da se SEC-u jednostavno finansijski nije isplatilo da vodi dugotrajan proces za Crnu Goru nakon što su od Mađar i Dojče Telekoma kroz vansudsko poravnanje već naplatili 95 miliona dolara kazne, te da to ne amnestira domaće aktere.
Što je predmet trenutnog saslušanja?
Predmet novog interesovanja suda i razlog pozivanja bivšeg premijera na saslušanje nijesu operativni ugovori kompanije, već političke i državne odluke iz 2005. godine. Sudija za istragu Višeg suda sada treba da utvrdi na osnovu kojih kriterijuma je Vlada Crne Gore pripremila tender, zašto je prihvaćena ponuda Mađar Telekoma i zbog čega je država donijela odluku da javnim novcem iz budžeta subvencioniše manjinske akcionare u korist privatnog investitora. Ishod ovih saslušanja pokazaće da li crnogorsko pravosuđe može izvesti jasne zaključke u slučaju koji već dvadeset godina dijeli javnost.
