Tri godine nakon formiranja Vlade Milojka Spajića, pitanje finansiranja medija od kompanija povezanih sa Srbijom odjednom postaje tema parlamentarnog saslušanja i rasprave o mogućem hibridnom uticaju na Crnu Goru. Samo po sebi, to pitanje nije ni nevažno ni nelegitimno. Naprotiv, javnost ima pravo da zna ko finansira medije, koliko novca dobijaju, po kom osnovu i da li poslovni odnosi mogu uticati na uređivačku politiku. Problem nastaje kada se tema otvara selektivno, uz politički obojene kvalifikacije, bez jasnih kriterijuma i spremnosti da se ista pitanja postave svima.
Upravo je selektivnost jedan od glavnih razloga za sumnju u motive pokretanja čitave priče. Ona se teško može objasniti neznanjem, naročito kada je riječ o medijskom tržištu na kojem su vlasničke, poslovne i oglašivačke veze godinama javno poznate ili dostupne za provjeru. Ako je cilj da se utvrdi da li novac iz Srbije utiče na crnogorske medije, onda se ne može krenuti od jednog spiska, izostaviti neke od važnih aktera, a različite poslovne odnose predstaviti kao da su ista stvar. Takav pristup ne rasvjetljava pitanje hibridnog uticaja, već otvara sumnju u politički motivisano prebrojavanje medija.
Od teksta u PRESS do inicijative PES
Lavina je pokrenuta tekstom portala PRESS od 30. oktobra, naslovljenim „Kako je Mtel finansirao medije u Crnoj Gori: Milionski iznosi za pljuvače Crkve i političke interese Đukanovića i Vučića“. U njemu se navodi da je M:tel, crnogorska kompanija u sastavu Telekoma Srbija, izdvajao značajna sredstva za oglašavanje i saradnju sa različitim medijima. Među njima su navedeni Vijesti, Aktuelno, Portal Analitika, Standard, TV E, Borba i TV Adria.
PRESS tvrdi da su Vijesti u pojedinim periodima dobijale i do 30.000 eura mjesečno, dok se za Portal Analitiku i Standard pominju iznosi od oko 10.000 eura u određenim periodima. U tekstu se prenosi i izjava Milana Kneževića da su srpske kompanije uplatile oko 40 miliona eura medijskom koncernu Vijesti.
Već način na koji je tekst postavljen pokazuje problem: ne pravi se dovoljno jasna razlika između prihoda od komercijalnog oglašavanja, ugovora o marketinškim uslugama, dugoročnih poslovnih aranžmana i eventualnih finansijskih odnosa koji bi mogli otvoriti pitanje uređivačke zavisnosti ili nedozvoljenog uticaja.
Posebno je indikativno što PRESS uopšte ne pominje TV Prva Crna Gora. Njen vlasnik, Srđan Milovanović, brat Zvezdana Milovanovića, dugogodišnjeg funkcionera Srpske napredne stranke u Nišu, istovremeno je bio vlasnik Prve u Srbiji. Media Ownership Monitor navodi da je Prva TV Crne Gore kupljena 2018. preko kiparske kompanije Kopernikus. Iste godine Telekom Srbija kupio je Kopernikus Technology, čiji je Milovanović bio suvlasnik, za oko 195 miliona eura. Nakon te transakcije Milovanović je kupio medijsku imovinu grčke Antena grupe, uključujući Prvu i O2 u Srbiji, kao i Prvu TV Crne Gore. Poslovna veza sa Telekomom nastavila se kroz izdašne ugovore o distribuciji, koji su važan oslonac likvidnosti tog medijskog sistema. Riječ je o aranžmanima koje ranije konkurentski SBB nije prihvatao, smatrajući ih komercijalno neodrživim. Sve su to poslovne veze koje bi morale biti obuhvaćene svakom ozbiljnom analizom uticaja kapitala iz Srbije na crnogorsko medijsko tržište.
U tekstu se ne otvara ni pitanje Pink M, kablovskog kanala koji se emituje iz Srbije i dio je Pink Media grupe Željka Mitrovića. Zašto se ne postavlja pitanje koliko se prihoda sa crnogorskog tržišta godinama odliva u Srbiju preko oglašavanja na Pink M, ko kupuje taj oglasni prostor i kako se taj posao pravno i poreski tretira? Ako je kriterijum uticaj kapitala iz Srbije na crnogorski medijski prostor, onda ni Pink M ne može biti izostavljen.
Istovremeno, PRESS stavlja TV Adria i Borbu u isti okvir sa medijima koji imaju drugačije poslovne i tržišne karakteristike, ali ne daje dovoljno podataka da bi čitalac razumio razmjere i prirodu tih odnosa. Adria i Borba povezane su i kroz poslovnu strukturu Adria Management Services. Adria je tokom 2026. prenosila utakmice ABA lige, uključujući mečeve Crvene zvezde i Partizana. Te prenose omogućio joj je Telekom Srbija, vlasnik Arena Sporta. I to je konkretna poslovna veza koja pripada širem pregledu odnosa Telekoma Srbije sa medijima u Crnoj Gori.
Selektivnost PRESS-ovog teksta, dakle, nije samo u tome što je neke medije pomenuo, a druge izostavio. Problem je i u tome što različite oblike poslovne saradnje predstavlja kroz unaprijed postavljenu političku kvalifikaciju, bez dovoljno podataka o tome šta je zaista plaćano, u kom obimu i kakav je značaj tih prihoda za pojedinačne medije. Ako se već insistira na javnom interesu, kriterijumi moraju biti jednaki za sve.
View this post on Instagram
Što pokazuje tajming inicijative
To nije smetalo Pokretu Evropa sad da dva dana nakon PRESS-ovog teksta, 1. novembra, najavi inicijativu za kontrolno saslušanje zbog mogućeg hibridnog uticaja na Crnu Goru. U fokusu su finansijski, vlasnički i poslovni odnosi koji uključuju nacionalne emitere, M:tel, Alta banku, Alta Pay Group i povezana lica.
Samo po sebi, kontrolno saslušanje nije sporno. Parlament ima pravo i obavezu da ispituje pitanja od javnog interesa, uključujući i eventualni strani uticaj na medije. Ali tajming i obuhvat inicijative otvaraju pitanje zbog čega se ova tema pokreće tek sada, nakon tri godine mandata Spajićeve vlade, i zašto je njeno pokretanje praćeno upravo ovako selektivnim medijskim prebrojavanjem.
Ako je riječ o ozbiljnom bezbjednosnom i demokratskom problemu, zašto se njime nije sistematično bavilo ranije? Zašto se ne pravi sveobuhvatan pregled svih medija, njihovih vlasnika, oglašivača, prihoda i ugovornih odnosa? I zašto se u istom postupku ne bi ispitali i odnosi Vlade sa kompanijama, poslovnim grupama i pojedincima čiji se uticaj sada problematizuje?
Ako je riječ o hibridnom ratu, gdje su odluke Vlade?
U tekstu Vijesti od 3. novembra, naslovljenom „Peru sebe od ‘prljavog veša’: Nakon pada vlasti u Beogradu, Spajić najavljuje obračun s hibridnim uticajem“, u prvi plan stavljena je upravo politička dimenzija tajminga. Umjesto da se otvore i pitanja odluka i veza same Vlade, pažnja se usmjerava na medije i navodni hibridni uticaj.
Ako premijer smatra da finansijski, vlasnički i poslovni odnosi sa subjektima iz Srbije predstavljaju mogući kanal hibridnog uticaja, zašto se ista logika ne primjenjuje na odluke njegove Vlade i drugih državnih institucija? Zašto se ne ispituju ugovori koje je Vlada zaključivala, poslovni aranžmani, javne nabavke, imenovanja, koncesije i političko-poslovne veze nastale tokom ove tri godine?
Nije dovoljno tražiti od medija da objasne odakle im novac, a istovremeno ne otvoriti pitanje kako su se donosile odluke vlasti i ko je od njih imao korist. Ako je cilj zaštita državnih interesa, provjera ne može stati na redakcijama i njihovim oglašivačima. Mora obuhvatiti i institucije koje raspolažu javnim novcem i donose odluke u ime građana.
U suprotnom, otvara se prostor za sumnju da se priča o hibridnom uticaju koristi kao politički instrument: da se mediji razvrstavaju na poželjne i nepoželjne, da se pojedini poslovni odnosi problematizuju, a drugi prećutkuju, dok se pažnja javnosti preusmjerava sa odgovornosti same vlasti.
Rat Vijesti i RTCG
To što je PRESS-ov tekst selektivan ne znači da Vijesti treda izuzeti od provjere. Naprotiv, navodi o značajnim mjesečnim iznosima koje su M:tel i Slta grupa plaćali tom medijskom konglomeratu zaslužuju precizan odgovor. Koliko je novca uplaćeno, za koje usluge, u kojim periodima, po kojim cijenama i koliko su ti prihodi učestvovali u ukupnom poslovanju? To su legitimna pitanja. Međutim, da bi se tvrdilo da je novac korišćen za uticaj na uređivačku politiku, potrebno je pokazati više od činjenice da je novac uplaćen.
Trećeg novembra RTCG je objavio navode da su Vijesti od M:tela od 2022. dobile 4,5 miliona eura, odnosno da su u aktuelnom periodu mjesečna izdvajanja bila blizu 80.000 eura. RTCG je takođe naveo da intervju sa predstavnicom Alta banke Unom Sikimić, snimljen 5. jula u Beogradu, više nije dostupan na YouTube kanalu TV Vijesti.
Vijesti su istog dana odgovorile tekstom „Novi gospodari, stara posluga: RTCG i Gradska na partijskom zadatku“, optužujući RTCG i Gradsku, koja je prenijela tekst RTCG-a, da djeluju kao medijske ispostave vlasti. Tvrdile su da su njihovi odnosi sa M:telom uobičajeni komercijalni i promotivni aranžmani, a osporile su i način na koji su RTCG i Gradska tražili komentar.
View this post on Instagram
Upravo zato potreban je uvid u ugovore i podatke, a ne medijsko prepucavanje. Javnost ima pravo da zna koliko je M:tel platio svakom od medija, šta je za taj novac dobio i da li je poslovni odnos imao uticaja na uređivačku politiku. Isto pravo mora važiti za sve.
Gdje su mediji bliski vlasti?
U ovoj priči ne može se zaobići ni pitanje medija koji se u javnosti dovode u vezu sa političkim krugovima bliskim vlasti. Među njima su, pored Analitike koju PRESS pominje, i CDM i Pobjeda, mediji koji posluju u okviru grupacije povezane sa Petrosom Statisom preko kompanije First Financial Holdings. Pobjeda je 2024. dobila novog izvršnog direktora i glavnog urednika, Nenada Zečevića.
M:tel je imao promotivne sadržaje i na portalu Biznis CG, što je takođe ostalo ispod radara PRESS-a. Biznis.me je u vlasništvu rođenog brata Nenada Zečevića. Portal i njegov vlasnik izrazito afirmativno se odnose prema ekonomskim potezima Spajićeve vlade.
Ako se već istražuje ko finansira medije i kakve veze imaju sa političkim centrima moći, onda ni ovi mediji ne mogu biti izvan provjere. Nema razloga da se jedni poslovni odnosi predstavljaju kao potencijalni hibridni uticaj, a drugi unaprijed tretiraju kao normalno poslovanje. Ista pitanja moraju važiti za sve: ko plaća, koliko, za šta, pod kojim uslovima i da li postoji nešto što prevazilazi uobičajeni komercijalni odnos.
PRESS, Otašević i Gradska: veze koje takođe traže objašnjenje
U širem kontekstu zanimljiva je i profesionalna veza Vladimira Otaševića sa portalom PRESS i Gradskom televizijom. Otašević je bio vlasnik i izvršni direktor Montenegro Press Company, izdavača PRESS-a, od decembra 2021. do novembra 2022. godine. Od februara 2024. direktor je RTV Podgorica, odnosno Gradske televizije.
To je profesionalna veza koju treba posmatrati u kontekstu načina na koji se ova priča razvijala. Ako se prate veze među medijima, njihovim rukovodiocima, vlasnicima i političkim strukturama, ne mogu se prećutati ni one koje vode do medija koji učestvuju u pokretanju ili širenju ove teme.
View this post on Instagram
Ko će prebrojavati vlast?
Na kraju se vraćamo na početno pitanje: šta je stvarni cilj ove inicijative? Ako je cilj da se utvrdi da li novac iz Srbije, preko Telekoma, M:tela, banaka, marketinških agencija ili drugih poslovnih subjekata, stvara mogućnost političkog i medijskog uticaja u Crnoj Gori, onda je neophodna potpuna i jednaka provjera svih aktera.
Ne može postojati jedna vrsta sumnje za medije koji kritikuju Vladu, a druga, blaža, za one koji joj odgovaraju.
Takođe, ne može se od medija tražiti transparentnost, a da se istovremeno ne otvore ugovori, javne nabavke, imenovanja i poslovne veze same Vlade.
Spajićeva vlada je na vlasti tri godine. Ako je hibridni uticaj toliko ozbiljna prijetnja da zahtijeva kontrolno saslušanje u parlamentu, onda bi trebalo ispitati i šta je Vlada tokom tog perioda radila, s kim je sklapala poslove, kome je dodjeljivala javne resurse i kakve su političke i poslovne veze pratile njene odluke. U suprotnom, ostaje utisak da se pod izgovorom zaštite države otvara kontrola nad jednim dijelom medijskog prostora, dok se drugi dio, kao i sama vlast, ostavlja po strani.
Interesantno je da se niko iz opozicije nije sjetio da zatraži proširenje parlamentarne istrage i na postupanje države i njenih institucija, odnosno na odluke, ugovore i poslovne aranžmane koje je vlast sklapala tokom prethodne tri godine. Ako se još i može naslutiti zašto Dritan Abazović možda ne želi da se po tom pitanju dublje kopa, mnogo je teže objasniti ćutanje ostatka opozicije. Zar je moguće da ih ne zanima šta bi takva istraga mogla otkriti o odgovornosti države?
Ako je riječ o hibridnom uticaju, onda se moraju prebrojati svi: mediji i njihovi vlasnici, oglašivači i poslovni partneri, političke veze, javni ugovori i odluke Vlade.
