Srdela, nekada oslonac jadranskog ribarstva i jedna od najvažnijih vrsta sitne plave ribe, sve je veći razlog za zabrinutost ribara od Istre do Ulcinja. Pad ulova, sve manje ribe u mrežama i ograničenja ribolova ukazuju na problem koji ne poznaje državne granice. Podaci za 2025. godinu pokazuju da se sličan trend bilježi i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori, iako su veličina flote i obim ribarstva u dvije zemlje znatno različiti.
Crna Gora: Mali sektor, veliki pad ulova srdele
Crnogorsko privredno ribarstvo počiva na veoma ograničenim kapacitetima. Prema zvaničnoj statistici za 2025. godinu, u registru se nalazilo ukupno 345 ribolovnih plovnih objekata. Najveći dio flote čine mala plovila opremljena mrežama i udičarskim alatima, kojih je više od 200. Okosnicu profesionalnog ribolova plave ribe čini svega 18 većih plovila, dok je registrovano i pet koča.
Sa tako ograničenim kapacitetima, ukupan ulov morske ribe u Crnoj Gori tokom 2025. iznosio je 563 tone. To je pad od 9,5 odsto u odnosu na 2024. godinu, kada je ulov iznosio 622 tone.
Kao i u Hrvatskoj, glavnu ulogu u crnogorskom ribarstvu ima plava riba, koja je tokom 2025. činila 72 odsto ukupnog ulova, odnosno 406 tona.
Međutim, posebno zabrinjava podatak o srdeli. Njen ulov iznosio je 152 tone, što je oko 27 odsto ukupnog crnogorskog ulova. Godinu ranije ulovljeno je 270 tona. To znači da je za samo godinu dana ulov srdele smanjen za čak 43,7 odsto.
Za sektor koji raspolaže tako malom flotom, ovakav pad predstavlja ozbiljan udarac.
Ni u razvijenijoj Hrvatskoj situacija nije bolja
Da problem nije specifičan za malu crnogorsku flotu, pokazuje i primjer Hrvatske, koja ima znatno razvijeniji i obimniji ribarski sektor. I tamo se bilježi pad ukupnog iskrcaja ribe, koji je tokom 2025. iznosio 38,9 hiljada tona, sedam odsto manje nego godinu ranije.
Posebno je zabrinjavajuće stanje sitne plave ribe, prije svega srdele, koja čini više od polovine ukupnog hrvatskog iskrcaja. Zbog zabrinutosti za stanje ribljeg fonda uvedena su dodatna ograničenja ribolova. U pojedinim područjima, uključujući zapadnu obalu Istre, ribolov srdelom ograničen je na najviše pet ribolovnih dana u definisanim mjesečnim periodima.
Takve mjere dodatno otežavaju poslovanje ribara, koji upozoravaju da im je sve teže da održe ekonomsku isplativost izlazaka na more.
Problem koji ne poznaje granice
Kada se uporede podaci dvije zemlje, nameće se pitanje koliko je pad ulova srdele dio šireg problema jadranskog ekosistema i koliko nacionalne mjere mogu biti djelotvorne ako se stanje posmatra odvojeno, unutar državnih granica.
Za ribare, međutim, pitanje je mnogo neposrednije: kako planirati sezonu, ulagati u opremu i održavati posao ako je sve manje izvjesno da će se mreže vratiti pune?
Jadran je zajednički prostor, a njegovi resursi ne zaustavljaju se na morskim granicama. Zato ni odgovor na sve izraženiji problem sa srdelom ne može biti isključivo nacionalni. Bez boljeg praćenja stanja ribljeg fonda, usklađenog upravljanja ribolovom i mjera koje će uvažiti i zaštitu resursa i opstanak ribara, prazne mreže mogle bi postati sve češća slika na obje obale.
