ABA liga odavno je više od sportskog takmičenja. Uz parket i rezultat, ona je i prostor u kojem se ukrštaju različiti poslovni, sportski, a povremeno i politički interesi. Kriza sa sudijama na početku sezone to je samo ogolila.
Kada je sudijska organizacija zaprijetila blokadom početka takmičenja i postavila uslove pred rukovodstvo lige, spor je prestao da bude samo pitanje honorara, uslova rada i statusa arbitara. Otvorilo se i mnogo važnije pitanje: ko danas zaista ima moć da odlučuje u ABA ligi?
Dodatnu težinu tom pitanju dalo je zajedničko saopštenje Crvene zvezde, Mege, Igokee, Krke i Zadra. Pet klubova javno je kritikovalo način na koji je kriza vođena i poručilo da odgovornost za nastalu situaciju ne može biti prebačena na klubove koji nijesu učestvovali u donošenju spornih odluka, niti na sudije koje godinama rade u regionalnom takmičenju.
Njihov nastup predstavljao je direktnu kritiku načina na koji je rukovodstvo lige upravljalo krizom. Istovremeno, činjenica da je iza saopštenja stalo pet od 12 klubova-suvlasnika pokazuje da unutar ABA lige postoje različiti interesi, ali i da potpisnici ne čine većinu.
Anatomija različitih interesa
ABA liga ima 12 klubova-suvlasnika, odnosno akcionara kompanije ABA League j.t.d. Predsjedništvo lige čine Partizan, Budućnost i Cedevita Olimpija.
Na papiru, to je institucionalna struktura. U praksi, međutim, svaka odluka otvara pitanje šireg odnosa snaga među klubovima.
Na jednoj strani su klubovi koji trenutno čine Predsjedništvo, a na drugoj oni koji su zajedničkim saopštenjem javno kritikovali način na koji se rukovodilo krizom. To pokazuje da oko upravljanja ligom ne postoji jedinstven stav.
Upravo zato je sudijska kriza bila mnogo više od spora o uslovima rada arbitara.
Crvena zvezda i Igokea – politička dimenzija
Crvena zvezda i Igokea imaju različite institucionalne i sportske priče, ali obje funkcionišu u sredinama u kojima politika i državni uticaj imaju značajnu ulogu u sportu.
Kod Crvene zvezde ta veza se ogledala se u javno dokumentovanoj državnoj podršci. Međutim, političke promjene u Srbiji i pad Aleksandra Vučića otvorili su pitanje kakav će uticaj to imati na stabilnost kluba sa Malog Kalemegdana. S druge strane, politička dimenzija Igokee vezana je za Republiku Srpsku i porodicu Dodik – njen prvi čovjek je Igor Dodik, sin Milorada Dodika.
Mega i Budućnost – borba za mlade talente
Mega je drugačija priča. Njena snaga ne počiva prvenstveno na trofejima ili političkoj infrastrukturi, već na modelu razvoja i tržištu mladih igrača. Klub je godinama gradio reputaciju sredine kroz koju prolaze talenti iz regiona i šire.
Tu se otvara i moguća tačka sukoba sa Budućnošću.
Podgorički klub ima ambiciju da bude prvi izbor za najbolje crnogorske talente, dok Mega svoj model zasniva na pronalaženju, razvoju i afirmaciji mladih igrača. Ako talentovani košarkaši iz Crne Gore rano izaberu Megu, Budućnost gubi priliku da ih razvija u sopstvenom sistemu.
Zato odnos Budućnosti i Mege ne mora biti samo pitanje sportskog rivalstva ili neslaganja oko ABA lige. Tu postoji i poslovni interes koji bi vrijedilo detaljnije istražiti kroz konkretne primjere igrača, njihove prelaze i okolnosti pod kojima su sklapani ugovori.
Pet klubova, ali ne i većina
Krka i Zadar su, zajedno sa Zvezdom, Megom i Igokeom, stali iza zajedničkog saopštenja. To je važan signal unutar lige, ali ne nužno i formiranje većinskog bloka. Pet od 12 suvlasnika jeste značajna grupa, ali nije većina.
Mnogo je važnije što će se dogoditi kada na dnevni red dođu konkretne odluke. Hoće li ovih pet klubova nastaviti da djeluju zajedno? Hoće li im se priključiti još neko? Ili će se, kada na red dođu pojedinačni interesi, pokazati da među njima ne postoji jedinstven blok?
Odgovori na ta pitanja pokazaće stvarni odnos snaga u ABA ligi.
Finansijska zavisnost kao faktor uticaja
Posebnu pažnju zaslužuju klubovi koji se godinama bore sa finansijskom nestabilnošću. Cibona je jedan od 12 suvlasnika ABA lige, dok Split, uprkos bogatoj istoriji i velikoj košarkaškoj tradiciji, nije dio vlasničke strukture regionalnog takmičenja. Njihove pozicije zato nijesu iste, ali njihovi problemi ogoljuju suštinu – koliko finansijska stabilnost utiče na dugoročnu sportsku i institucionalnu moć.
Kod klubova koji se bore sa dugovima, blokadom računa ili problemima u zatvaranju budžeta, formalna ravnopravnost ne znači nužno i jednaku pregovaračku snagu. Finansijski stabilan klub ima veći manevarski prostor, dok klub koji se bori za opstanak često mora da donosi odluke pod znatno većim pritiskom.
Slična pitanja mogu se postaviti i kada je riječ o Mornaru i Studentskom centru (SC Derby), koji su takođe dio vlasničke strukture ABA lige. Njihov položaj i odnos prema ključnim odlukama lige vrijedni su posebne analize.
To, naravno, ne znači da finansijski problemi automatski određuju kako će neki klub glasati. Ali opravdano je vidjeti da li postoji veza između finansijske zavisnosti, izvora novca i ponašanja klubova kod odlučivanja.
U ABA ligi, gdje svaki suvlasnik ima formalno mjesto za stolom, pravo pitanje nije samo ko ima glas, već i ko ima dovoljno finansijske i institucionalne nezavisnosti da taj glas koristi bez pritiska.
Sudijska kriza kao okidač
Reakcija rukovodstva lige na sudijsku blokadu pokazala je koliko je sistem osjetljiv. Došlo je do promjene sudijske strukture i prekida sa dotadašnjim modelom, čime je kriza dobila novu dimenziju.
Više nije bilo riječ samo o tome koliko će sudije biti plaćene i pod kojim uslovima će raditi. U središte pažnje došlo je pitanje ko kontroliše jednu od ključnih poluga takmičenja.
Kada se oko takvog pitanja sukobe klubovi sa različitim sportskim, poslovnim i političkim interesima, spor lako prerasta u borbu za uticaj.
Na kraju, svi se kunu u potrebu da ABA liga opstane.
Ali nije samo pitanje da li će ABA liga postojati nego i čija će ta liga biti kada se podvuče crta – liga klubova ili liga onih koji imaju dovoljno moći da odlučuju šta će se u njoj događati? Upravo zato na sukob sa sudijama treba gledati kao vidljivi simptom mnogo dubljeg problema – borbe za kontrolu nad regionalnom košarkom.
