Nijesmo završili ručak, a već razmišljamo o desertu. Popodne nam treba nešto slatko uz kafu, a uveče otvaramo ormarić iako nijesmo sigurni da smo zaista gladni. Onda dolazi poznato pitanje: zašto nemamo dovoljno discipline?
Prije nego što krivicu prebacimo na sebe, vrijedi pogledati kako izgleda ostatak dana. Preskakanje obroka, nedovoljan unos hrane, umor i stres mogu uticati na to kada i šta želimo da jedemo. Slatkiši mogu biti i dio navike: ako ih redovno jedemo uz kafu ili kao nagradu nakon napornog dana, vremenom ih počinjemo povezivati sa tim situacijama.
To ne znači da svaka želja za čokoladom ukazuje na problem, niti da moramo potpuno izbaciti slatkiše. Hrana nije samo gorivo, već je povezana i sa uživanjem, uspomenama i društvenim navikama.
Umjesto strogih zabrana, korisnije je obratiti pažnju na redovnost obroka, raznovrsnu ishranu i to da li jedemo dovoljno tokom dana. Ako primijetimo da se želja za hranom javlja uglavnom kada smo iscrpljeni ili uznemireni, možemo pokušati da prepoznamo šta nam je u tom trenutku potrebno.
A ako su promjene apetita nagle ili ih prate izražena žeđ, neobjašnjiv gubitak težine ili drugi simptomi, treba se posavjetovati sa ljekarom.
Cilj nije da pobijedimo svaku želju za slatkim, već da razumijemo svoje navike bez nepotrebne krivice.
