Crna Gora nema jedinstven, centralizovan i precizno kvantifikovan registar svih aktivnih programa prevencije vršnjačkog nasilja, već se aktivnosti uglavnom sprovode kroz pojedinačne projekte, NVO inicijative ili međunarodne programe koji obuhvataju dio škola. Zato ne postoje ni precizni podaci o pokrivenosti i mjerljivoj efikasnosti programa prevencije u crnogorskim školama.
Prema zvaničnim podacima institucija i istraživanjima nevladinog sektora, više od 40% učenika tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja iskusi neki vid vršnjačkog zlostavljanja – pri čemu digitalno maltretiranje preko društvenih mreža čini oko 30% slučajeva, dok preostalih 70% otpada na direktne oblike agresije u fizičkom okruženju, poput verbalnih uvreda, ponižavanja, socijalne izolacije i fizičkih sukoba u školskim dvorištima.
O vršnjačkom nasilju u crnogorskim školama progovori se tek kada situacija eskalira i završi na stranicama crne hronike. Ključni odgovor leži u nevidljivosti modernih oblika agresije i sistemskim propustima u ranoj prevenciji.
Školski psiholozi i pedagozi upozoravaju da su stručne službe preopterećene. U odjeljenjima sa 30 i više učenika, prosvjetni radnici često nemaju kapacitet da prepoznaju rane znakove psihičkog pritiska, već uglavnom reaguju tek kada sukobi postanu vidljivi.
Sa druge strane, roditelji po pravilu ignorišu promjene u ponašanju maloljetnika, pravdajući ih “krizom puberteta”, sve dok vršnjački pritisak ne preraste u fizički sukob ili teži oblik psihičkog zlostavljanja.
Rješenje ovog problema ne leži u pukom pooštravanju kaznenih mjera nakon što incident već poprimi alarmantne razmjere, već u korjenitoj promjeni pristupa na državnom nivou. Neophodno je uspostaviti jedinstven nacionalni registar i sistematski ugraditi preventivne sadržaje u nastavne planove, rasteretiti školske psihologe i pedagoge kako bi se posvetili radu sa djecom, te izgraditi čvršći most povjerenja između porodice i obrazovnih ustanova. Sve dok institucije i društvo budu reagovali isključivo reaktivno, škole će ostati nesiguran poligon na kojem se problemi guraju pod tepih sve do nove, opasne eskalacije.
