Izborna kampanja u Srbiji dobila je nesvakidašnju i prilično bizarnu epizodu nakon što je nosilac izborne liste SNS-a, Aleksandar Vučić, odlučio da odgovori na bojkot političkog suparnika putem video-snimka iz svog vrta u Jajincima. Umjesto sučeljavanja sa Ilijom Srdanovićem, prvim čovjekom s liste Studentskog pokreta, Vučić je postavio praznu stolicu, njegovu fotografiju i – kamen za kiseljenje kupusa, s kojim je vodio prividnu debatu. Ovaj potez stigao je kao reakcija na Srdanovićevu odluku da u potpunosti ignoriše pozive na televizijski dvoboj, uz poruku da je “ignore jako bolan”. Međutim, umjesto da neutrališe opozicioni manevar, Vučićev štab je ovim performansom upao u stratešku zamku, pokazujući koliko je vlast nervozna kada se nađe suočena s taktikom koju ne može da kontroliše.
Otkud kamen za kupus?
Da bismo u potpunosti shvatili apsurdnost situacije u Jajincima, važno je razumjeti korijen same metafore. Prije nego što se zvanično saznalo ko će sve biti na „Studentskoj listi“, među građanima koji podržavaju proteste širila se krilatica da im program i ime kandidata uopšte nisu važni. Govorilo se: „Da na listu stave i kamen za kupus, glasali bismo za njega, samo da smijenimo vlast“. Ta krilatica bila je ogoljena poruka dubokog nezadovoljstva i protesta – poruka da je u datom trenutku bilo kakva alternativa bolja od režima. Umjesto da tu opasnu poruku preskoči ćutke, Vučićev izborni štab je odlučio da je doslovno materijalizuje. Donoseći pravi kamen za kupus u kadar, napravili su, čini se, grešku i učinili tačno ono što su Srdanovićevi stratezi priželjkivali. Vučić je sam „centrirao loptu“ na temu da su građani spremni da glasaju za bilo šta samo da vide leđa aktuelnoj vlasti, a kamen je postao vizuelni simbol upravo tog ignorisanja i prezira prema sistemu. Kada lider koji drži sve poluge moći i medije počne da vodi dijalog sa odštampanom slikom i poljoprivrednim rekvizitima, gubi predsjednički, državnički dignitet, čime je demonstrirao defanzivu i pokazao da ga ignorisanje ozbiljno izbacuje iz takta. Na taj način Srdanovićeva taktika ćutanja i odbijanja duela dobila je punu potvrdu, pa svaki put kada Vučić mora da se raspravlja sa praznom stolicom, opozicioni štab može mirno da trlja ruke jer vidi da njihov protivnik sam sebi ispunjava medijski prostor bizarnim sadržajem.
“Ignor” kao oružje
Umjesto da prihvate uličnu ili televizijsku svađu, Srdanović i Studentski pokret odgovorili su hladnim, ciničnim digitalnim kontromjerama koje su dodatno ponizile režimski PR. Preko svojih kanala na društvenim mrežama, uz podsjećanje na Vučićeve ranije pozive, kreirali su oštar odgovor s parolom “…nemate dovoljno kredita za ovaj poziv”, uz slogan “Idemo 3! Studenti pobjeđuju”. Time su ogolili slabost strategije prazne stolice: dok Vučić u vrtu vodi monolog sa neživim predmetima, opozicija preko mreža uspješno održava narativ da vlast više nema institucionalni autoritet niti sagovornika koji bi im diktirao uslove. Moguće je da ovakav performans ostvaruje određeni efekat kod Vučićevog najtvrđeg, tradicionalnog biračkog tijela – iako bazni birači nikada nisu primarna meta predizbornih kampanja, pogotovo ne u ovakvim formatima. Međutim, šire gledano, potez u Jajincima prije odaje utisak ishitrene defanzive i improvizacije nego kontrole nad terenom. Dok režimska mašinerija pokušava da kreira viralne momente apsurda, digitalna taktika “ignora” od strane studenata drži stratešku inicijativu, ostavljajući utisak da vlast gubi korak i da joj izmiču poluge predvidljivog političkog upravljanja.
Loše i lošije
Pouke prazne stolice Tehnika suočavanja s nevidljivim ili odsutnim protivnikom putem rekvizita ima dobro poznatu istoriju u svjetskoj politici, a najslavniji – i po izborni štab najpogubniji – primjer datira iz 2012. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Tada je slavni holivudski glumac i ikona vestern filmova Klint Istvud izašao na pozornicu Republikanske nacionalne konvencije i održao dugačak, improvizirani monolog obraćajući se praznoj stolici na kojoj je, navodno, sjedio tadašnji predsjednik Barak Obama. Istvud se svađao sa zamišljenim predsjednikom, upadao u nelagodne pauze i koristio zbunjujuće poštapalice. Efekti te kampanje bili su poražarajući po republikance. Kao i ove za Aleksandra Vučića.
