Turska nastoji da iskoristi novu geopolitičku situaciju nakon što je jasno da ratovi u Ukrajini i Iranu mijenjaju pravce svjetske trgovine energentima. U toj namjeri moglo bi se desiti da žrtvuje jednu od najplodnijih poljoprivrednih oblasti da bi na njoj proširila naftnu infrastrukturu.
Čukurova, prostrana ravnica na jugu Turske, uz istočni dio Sredozemnog mora, vijekovima se koristi kao izuzetno plodno zemljište. Zahvaljujući rijekama, toploj klimi i bogatom tlu, na ovom području moguće je ostvariti i do tri žetve godišnje. Poljoprivrednici uzgajaju pamuk, kukuruz, pšenicu, suncokret, uljanu repicu i soju, dok plastenici daju paradajz, banane i avokado. Tu se proizvode i citrusi, kikiriki, masline, nar i lubenice.
Čukurova je, međutim, danas mnogo više od poljoprivredne žitnice. Turska i plan je prihvati dodatnih oko 850.000 barela nafte dnevno, uz mogućnost daljeg povećanja transporta. Takav obim zahtijeva nove cjevovode, skladišta i prateću infrastrukturu. Geografski položaj Čukurove, blizu mediteranskih luka i regionalnih transportnih veza, čini je privlačnom za energetske projekte.
I tu nastaje sukob između dva strateška interesa: izvoza energenata i proizvodnje hrane.
Naftovod ne uništava automatski plodno zemljište, ali njegova trasa i izgradnja pratećih postrojenja mogu zauzeti obradive površine i presjeći poljoprivredne parcele. Ozbiljniji rizik predstavljaju eventualna curenja nafte, koja mogu zagaditi tlo i vodu, dok industrijska postrojenja mogu dodatno opteretiti lokalne vodne resurse.
Za Tursku je ovo pitanje dugoročne računice. Energetsko čvorište može donijeti prihode, investicije i politički uticaj, ali plodna zemlja predstavlja resurs koji se teško nadoknađuje kada jednom bude ozbiljno oštećen.
