Znate li što je Great Pacific Garbage Patch? Jedna od pet velikih smještena je u sjevernom Tihom okeanu između Havaja i Kalifornije. Procjenjuje se da zauzima oko 1,6 miliona kvadratnih kilometara – što je približno tri puta više od površine Francuske. To je gigantska masa od oko 79 hiljada tona plastike.
Svake godine, naime, više od 11 milona tona plastike završi u okeanima, procjena je Programa Ujedinjenih naroda za okolinu (UNEP). Velik dio tog otpada ne ostaje na mjestu na kojem je dospio u more već ga morske struje prenose na velike udaljenosti, a na pojedinim područjima okeana postupno se nakuplja u plutajuće površine koje se nazivaju Garbage Patches.
Pored ove sjevernom Tihom okeanu registrovane su i naučnici prate slične i u južnom Tihom okeanu, sjevernom i južnom Atlantiku te Indijskom okeanu.
Riječ je o velikim područjima u kojima je koncentracija otpada znatno veća nego u okolnim vodama. Velik dio otpada čine sitni komadići plastike i mikroplastika, često toliko mali da ih nije moguće vidjeti golim okom. Uz njih se ondje nalaze i veći predmeti, poput odbačenih ribarskih mreža, plastične ambalaže i drugih predmeta koje su ljudi bacili i koji su završili u moru.
Najveća i najpoznatija je ona u sjevernom Pacifiku. Naučnici već dvije decenije prate kako voda okeana između Havaja i Kalifornije mijenja boju. Voda postaje sve intenzivnije plava i zelena i to je sada moguće registrovati i snimcima iz satelita. Naučnici smatraju da bi jedan od razloga moglo biti povećanje količine mikroplastike.
Oni su, naime, uspjeli da utvrde specifičan spektar svjetlosti, odnosno boju koju mikroplastika stvarati u vodi, ali upozoravaju da mikroplastika možda nije jedini razlog što je boja okeana mijenja.
Naučnike brine i to što još nemaju odgovor na pitanje gdje zavšava najveći dio plastike iz okeana, jer ako svake godine u njega dospije oko 11 miliona tona plastike, ali na površini mora pronađeno je “samo” oko 250 hiljada tona. Taj se nesrazmjer naziva “paradoksom nestale plastike”. Jedno od mogućih objašnjenja jeste da se veći komadi plastike pod uticajem sunca, talasa i drugih faktora s vremenom raspadaju na sve sitnije čestice koje je teško pronaći i izmjeriti.
