Ponekad je dovoljan jedan snimak psa iz azila da bi njegova priča stigla do hiljada ljudi. Fotografija tužnog pogleda, video prvog dana u novom domu ili snimak susreta sa budućim vlasnikom mogu izazvati lavinu komentara i ponuda za udomljavanje.
Društvene mreže zato predstavljaju važan alat za skloništa i organizacije koje pomažu napuštenim životinjama. Omogućavaju im da predstave životinje koje bi inače teško došle do šire publike, prikupe donacije i pronađu privremene ili trajne domove.
Primjer mačke Pumpkin, koju je američko sklonište zbrinulo nakon smrti njenog vlasnika, pokazuje koliko internet može pomoći jednoj životinji. Njena priča, objavljivana na društvenim mrežama tokom oporavka, privukla je milione pregleda i podršku publike.
Ipak, viralnost nosi i rizik. Ljudi ponekad donose impulsivne odluke nakon što ih dirne priča ili fotografija, a kasnije shvate da nemaju uslove za dugoročnu brigu. Popularne životinje mogu dobiti mnogo pažnje, dok druge ostaju neprimijećene.
Zato bi svako udomljavanje trebalo da podrazumijeva razgovor sa organizacijom, procjenu uslova i spremnost na odgovornost koja može trajati godinama.
Dobar viralni sadržaj nije samo onaj koji izazove suze i hiljade dijeljenja. Njegova najveća vrijednost je kada se završi sigurnim i trajnim domom za životinju
