Godinama su programeri važili za jednu od najtraženijih branši digitalne ekonomije. Visoke plate, rad od kuće i mogućnost zaposlenja u stranim kompanijama učinili su programiranje jednim od najprivlačnijih zanimanja. Danas se, međutim, suočavaju s paradoksom: tehnologija koju su pomogli da razviju sve više preuzima dio njihovog posla.
Vještačka inteligencija može da napiše djelove koda, pronađe greške, napravi testove i ubrza razvoj softvera. Ono što je ranije zahtijevalo sate rada, sada se često završava za nekoliko minuta. To ne znači da programeri postaju nepotrebni, ali mijenja očekivanja poslodavaca i vrijednost pojedinih vještina.
Najteže je početnicima
Promjena posebno pogađa one koji tek ulaze u profesiju. Početnici su ranije iskustvo sticali pisanjem jednostavnijih djelova programa, testiranjem i ispravljanjem grešaka. Danas dio tih zadataka obavlja AI, pa kompanije mogu imati manje razloga da zapošljavaju juniore.
Tako nastaje novi problem: ako firme traže iskusne inženjere, a početnicima nude manje prilika da uče kroz rad, ko će postati budući seniori?
Ipak, usporavanje zapošljavanja nije isključivo posljedica vještačke inteligencije. IT sektor prolazi i kroz korekciju nakon velikog zapošljavanja tokom pandemije, dok kompanije smanjuju troškove i pažljivije biraju nove radnike.
Više produktivnosti, manje radnih mjesta?
AI omogućava programerima da urade više za isto vrijeme. To može pomoći kompanijama da brže razvijaju proizvode i manjim timovima da obavljaju složenije zadatke.
Ali veća produktivnost ne znači automatski i veće plate ili sigurnije zaposlenje. Kompanija može nagraditi zaposlene, proširiti poslovanje ili zaključiti da joj je potreban manji tim. Tehnologija otvara mogućnosti, ali odluka o tome ko će imati korist ostaje na poslodavcima.
Programeri koji samo pišu kod suočavaju se s većom konkurencijom. Oni koji razumiju potrebe klijenata, osmišljavaju sisteme, provjeravaju rezultate AI-ja i preuzimaju odgovornost za kvalitet rješenja i dalje imaju važnu ulogu.
Šta to znači za Balkan i Crnu Goru?
Za programere iz Crne Gore i regiona, koji su kroz rad za strane kompanije dobili pristup globalnom tržištu, promjene mogu biti značajne. Više se ne takmiče samo s drugim stručnjacima već i s automatizacijom koja smanjuje potrebu za dijelom rutinskog rada.
Istovremeno, AI manjim domaćim firmama može omogućiti razvoj proizvoda uz manje troškove i otvoriti nove poslovne prilike. Prednost će imati oni koji tehnologiju umiju da koriste, ali i da procijene njene greške i ograničenja.
Kraj jedne predstave o sigurnom poslu
Ironija je da su programeri stvarali alate da bi radili brže, a da sada ti isti alati mijenjaju njihov položaj na tržištu.
A možda u svemu uopšte nema ironije, već nagovještaja šire promjene.
Programer budućnosti neće biti samo osoba koja zna da napiše kod, već neko ko razumije problem, poznaje širi kontekst i umije da tehnologiju pretvori u smisleno rješenje. U tom smislu, razvoj vještačke inteligencije ne mijenja samo jednu profesiju. On nagovještava pomjeranje od uske specijalizacije ka širem znanju i sposobnosti stvaranja.
