Isključivanje obavještenja, brisanje aplikacija, ostavljanje telefona kod kuće tokom šetnje i vikendi bez društvenih mreža postaju teme o kojima se sve otvorenije govori. U vremenu kada se očekuje da brzo odgovaramo na poruke, budemo dostupni kolegama i pratimo šta se dešava u životima drugih, nedostupnost počinje da djeluje kao luksuz.
Ovdje nije riječ samo o smanjenju vremena pred ekranom. Sve više ljudi želi da povrati osjećaj da sami odlučuju kada će razgovarati, čitati vijesti ili odgovarati na poruke. Društvene mreže mogu biti korisne, ali stalni priliv informacija ostavlja malo prostora za dosadu, tišinu i koncentraciju.
Pritisak je posebno vidljiv kada se poslovna komunikacija nastavlja nakon radnog vremena ili kada se neodgovaranje na poruku tumači kao nezainteresovanost. U manjim sredinama tome se može pridružiti i osjećaj da uvijek moramo znati šta se dešava i biti uključeni u sve.
Digitalno povlačenje ne mora značiti brisanje svih profila. Ponekad je dovoljno odrediti vrijeme kada ne provjeravamo telefon ili prestati da pratimo naloge zbog kojih se osjećamo loše.
ispostavlja se da prava sloboda danas nije u tome da možemo da budemo dostupni svima u svakom trenutku, već u tome da više ne osjećamo obavezu da to budemo. I raste armija ljudi koji su upravo to osvijestili.
