Otvorimo Instagram na nekoliko minuta i vidimo prijateljicu na putovanju, poznanika koji kupuje stan, bivšeg kolegu sa novim poslom i par koji slavi godišnjicu u restoranu. Za nekoliko minuta, sasvim običan dan može početi da izgleda kao dokaz da svi drugi napreduju brže od nas.
Problem nije samo u tome što ljudi objavljuju lijepe trenutke. Problem je što tuđe najbolje trenutke upoređujemo sa sopstvenim životom u cjelini, uključujući brige, račune, neuspjehe i stvari o kojima nikome ne govorimo.
Na mrežama ne vidimo koliko je dugo neko štedio za putovanje, da li mu porodica pomaže pri kupovini stana ili kroz kakve probleme prolazi van kadra. Ipak, fotografija često djeluje kao potpuna slika nečijeg života.
Ovaj pritisak posebno je snažan kada se poređenje odnosi na stvari koje društvo smatra dokazom uspjeha: dobru platu, brak, djecu, nekretninu ili putovanja.
U Crnoj Gori, gdje su stanovanje i odluke o odlasku u inostranstvo važne životne teme, tuđe objave mogu dodatno pojačati osjećaj da kasnimo.
Vrijedi postaviti jednostavno pitanje prije nego što zaključimo da smo neuspješni: da li zaista želimo ono što gledamo ili smo samo navikli da mislimo da bismo to već morali imati?
